KUMIS, fermentirano kobilje mlijeko, tradicionalno je piće Srednje Azije s poviješću dugom nekoliko tisuća godina. U Kazahstanu je i danas ključan dio nomadske baštine, gastronomije i kulture gostoprimstva, a piju ga brojni narodi od sjeverne Kine do Jakutije, piše Euronews.
Povijest duga tisućljećima
Najraniji zapadni zapis o piću potječe od Herodota, koji je u svojim "Povijestima" iz 5. stoljeća prije Krista opisao kako Skiti prerađuju kobilje mlijeko. Kazahstan ima posebno mjesto u priči o kumisu. Na području današnje države, u nekropoli kulture Botai iz bakrenog doba, arheolozi su pronašli dokaze o najranijem pripitomljavanju konja na svijetu, kao i tragove kobiljeg mlijeka na keramičkim posudama.
Kumis je davao energiju nomadskim ratnicima, a nije zaboravljen ni u sovjetsko doba. Tada su državne farme u regiji držale stotine tisuća kobila za proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda.
Zbog bogatstva vitaminima i hranjivim tvarima, kumis danas privlači pozornost znanstvenika. Gaukhar Konuspayeva, profesorica prehrambene biotehnologije, posljednjih 26 godina proučava devino i kobilje mlijeko. Ona smatra da se o potencijalu kumisa još mnogo toga može otkriti.
