DANAS, 24. kolovoza, Ukrajina slavi svoj Dan neovisnosti.
O Bože, reći ćete, zašto opet o Ukrajini? Svaki dan, već petu godinu, praktički iste vijesti: raketni napad, zračni udari, udari shaheda. Poginulo troje, desetero, dvadeset i petoro. Ranjeno sedmero, petnaestoro, sto dvadeset, djeca također. Sravnjena škola u Kijevu, trgovački centar, stambena zgrada u Odesi, bolnica u Kramatorsku. Još jedna ofenziva. Nova snimka na kojoj ukrajinski dron pogađa ruski ratni brod.
Gore velika skladišta s robom ili naftno skladište gotovo 2000 km od Ukrajine u ruskom teritoriju. Mobilizacije u Rusiji, vojnici iz Sjeverne Koreje na ukrajinskoj fronti, udari balističkim projektilima na Kijev. Dvadeset raketa u petnaest minuta. Četrdeset raketa u pola sata. Rakete iz Sjeverne Koreje, protubrodske rakete, balistički projektili, mlazni dronovi.
Duboka zabrinutost ovih ili onih. Oštre osude, ovih ili onih. Još jedna sjednica UN-a. Koga zanimaju vrste ruskih, korejskih ili iranskih dronova kojima Rusija udara po Ukrajini? Zašto biste se vi uopće trebali opterećivati, ili išta znati o toj Ukrajini? Što je vama Ukrajina, što ste vi Ukrajini?
Kvaka je u tome da je to što se događa u Ukrajini utjecalo i još utječe doslovno na sve.
