POČETKOM kolovoza 1716. golema osmanska vojska približavala se Petrovaradinu (današnjem Novom Sadu), važnoj habsburškoj utvrdi na desnoj obali Dunava. Osmanlije su brojčano nadmašivale protivnika i očekivale pobjedu koja bi im otvorila put prema središnjoj Europi. Umjesto toga, 5. kolovoza doživjele su težak poraz od vojske kojom je zapovijedao princ Eugen Savojski, jedan od najsposobnijih vojskovođa svoga vremena.
Bitka je završila za samo nekoliko sati, ali je snažno utjecala na nastavak rata. Habsburškoj Monarhiji otvorila je put prema osvajanju Temišvara i Beograda, dok je Eugen Savojski još jednom potvrdio reputaciju zapovjednika koji je znao pobijediti i kada mu okolnosti nisu išle u prilog.
Osmanlije su željele vratiti izgubljeni utjecaj
Nakon niza poraza krajem 17. stoljeća Osmansko Carstvo izgubilo je velik dio Ugarske, a granica prema Habsburškoj Monarhiji pomaknula se prema jugu. Novi sukob izbio je nakon što su Osmanlije napale Mletačku Republiku i zauzele Peloponez. Habsburški car Karlo VI. stao je na mletačku stranu, pa je 1716. počeo novi habsburško-osmanski rat.
Veliki vezir Damad Ali-paša okupio je snažnu vojsku i krenuo prema Petrovaradinu. Točan broj vojnika nije moguće pouzdano utvrditi. U različitim izvorima pojavljuju se procjene od približno 100 tisuća do više od 150 tisuća Osmanlija, dok je Eugen raspolagao s oko 60 do 80 tisuća ljudi. Takve brojke treba uzeti s oprezom jer su suvremeni izvještaji često preuveličavali snagu protivnika i veličinu pobjede.
