GODINE 1683. Beč, prijestolnica Habsburške Monarhije, suočio se s jednim od najvećih izazova u svojoj povijesti – posljednjom velikom opsadom Osmanskog Carstva. Ovaj događaj, koji se odigrao u srcu Europe, označio je prekretnicu u odnosima između Osmanlija i europskih sila te označio početak kraja osmanske vojne nadmoći na kontinentu.
Pozadina opsade
Osmansko Carstvo pod vodstvom sultana Mehmeda IV. doseglo je vrhunac svoje moći u 16. stoljeću, ali je do kraja 17. stoljeća počelo pokazivati znakove slabljenja. Unatoč tomu, veliki vezir Kara Mustafa imao je ambiciju osvojiti Beč, grad koji su Osmanlije nazivale "Zlatnom jabukom" – simbolom kršćanske Europe. Motivacija za pohod bila je djelomično potaknuta unutarnjim političkim prilikama u Osmanskom Carstvu, ali i željom za učvršćivanjem vlasti nad Ugarskom i širenjem utjecaja na zapad.
Početkom 1683. godine Osmanlije su započele pripreme za veliki pohod. Vojska od oko 100.000 do 150.000 ljudi, uključujući janjičare, spahije i savezničke trupe, krenula je iz Istanbula prema Beču, prolazeći kroz Beograd i Ugarsku.
Habsburška Monarhija predvođena carem Leopoldom I. bila je svjesna nadolazeće prijetnje, ali nije bila u potpunosti spremna za sukob takvih razmjera. Car i njegov dvor napustili su Beč, ostavivši grad pod zapovjedništvom grofa Ernsta Rüdigera von Starhemberga.