KRAJEM svibnja 1588. iz Lisabona je prema sjeveru krenula golema španjolska flota. U povijest je ušla kao Velika armada, odnosno Španjolska armada, a njezina je zadaća bila ambiciozna: osigurati kontrolu nad La Mancheom, povezati se sa španjolskom vojskom u Nizozemskoj i omogućiti invaziju Engleske.
Iza plana je stajao španjolski kralj Filip II., jedan od najmoćnijih vladara tadašnje Europe. Njegovo carstvo protezalo se od Europe do Amerike, a španjolsko bogatstvo i vojna snaga činili su ga glavnim zaštitnikom katoličke politike na kontinentu. S druge strane stajala je engleska kraljica Elizabeta I., protestantska vladarica koja je već godinama bila trn u oku Madridu.
Sukob nije nastao preko noći. Engleska je podržavala nizozemske pobunjenike protiv španjolske vlasti, engleski pomorci napadali su španjolske brodove i kolonijalne interese, a vjerski rascjep između katoličke Španjolske i protestantske Engleske dodatno je zaoštravao odnose. Pogubljenje Marije Stuart 1587., katoličke pretendentice na englesko prijestolje, u Madridu je doživljeno kao još jedan razlog za konačni obračun.
Plan je izgledao moćno, ali bio je vrlo rizičan
Armada nije trebala sama osvojiti Englesku. Njezin zapovjednik, vojvoda od Medine Sidonije, trebao je doploviti do obale Flandrije i ondje se spojiti s vojskom Aleksandra Farnesea, vojvode od Parme. Ta je kopnena vojska zatim trebala prijeći Kanal i iskrcati se u Engleskoj.
