MNOGI će bez puno razmišljanja preskočiti pranje krumpira ako ga namjeravaju oguliti, jer će ga ionako oprati nakon guljenja. No, prema riječima dijetetičarke, takvo je razmišljanje pogrešno i potencijalno opasno. Gulilica, naime, funkcionira kao svojevrsna pokretna traka koja prljavštinu i bakterije s kore prenosi na čisto meso krumpira, piše Simply Recipes.
Zašto je pranje krumpira prije guljenja ključno?
Krumpir raste pod zemljom, u izravnom dodiru s tlom koje nije samo obična prljavština. U njemu se mogu nalaziti bakterije poput salmonele i E. coli, kao i spore bakterije Clostridium botulinum, uzročnika botulizma. Kada neoprani krumpir gulite gulilicom ili nožićem, oštrica postaje prijenosnik mikroorganizama s kore na unutrašnjost.
"Prljavština i bakterije s površine prenose se u unutrašnjost namirnice prilikom guljenja ili rezanja. Zbog toga je važno oprati povrće čak i kada ne namjeravate jesti koru", objašnjava registrirana dijetetičarka Jennifer Pallian. Isti princip vrijedi i za dinju, koju je također potrebno oprati prije rezanja iako joj koru ne jedemo.
Malo je vjerojatno da će zdrava odrasla osoba završiti u bolnici nakon što pojede neoprani, a zatim oguljeni krumpir. Pallian ističe da se uvjeti potrebni za stvaranje botulinskog toksina - poput niske razine kisika i sobne temperature - rijetko poklapaju u svakodnevnom kuhanju. Ipak, to se može dogoditi, primjerice, kada se ostatak krumpir-salate drži predugo na sobnoj temperaturi.
