KAD JE PRIJE nekoliko dana u jednom intervjuu novinar zamolio Ridleyja Scotta da komentira Tarantinov izbor "Pada crnog jastreba" za najbolji film ovog stoljeća, Scott je samo zapitao: "Na čemu je on, i ja bi' to". Na pitanje slaže li se s Tarantinovim izborom, hladno je odgovorio: "Ne".
Očito, 88-godišnjaka nije napustio zdrav razum i smisao za humor, a o njegovoj vitalnosti govori i broj filmova na kojima radi. Posljednjih godina izbacuje filmove kao na traci, a trenutno se, ako je vjerovati IMDb-u, spominje u čak osam novih projekata koji su u nekoj fazi razvoja. S kvantitetom očito nema problema, no isto se, nažalost, ne može reći i za kvalitetu.
Nakon podcijenjenog "Posljednjeg dvoboja" ("The Last Duel"), krenula je Scottova silazna putanja u kojoj je svaki sljedeći film bio lošiji od prethodnika: "Dinastija Gucci" suhoparna je melodrama na rubu karikature, "Napoleon" nefokusirana i promašena biografija, velika propuštena prilika za velik film, a zatim i "Gladijator II", posve izgubljen, gotovo negledljiv nastavak legendarnog Scottovog uspjeha.
Bilo bi nepošteno reći da je taj strmosilazni niz nastavljen i najnovijim filmom, postapokaliptičnim vesternom "Psi pod zvijezdama" ("The Dog Stars") te da je ovaj lošiji čak i od drugog "Gladijatora", no nije ni mnogo bolji.
