ANTE Pavelić rođen je 14. srpnja 1889. godine, a umro je 28. prosinca 1959. u Madridu. Bio je političar, odvjetnik i poglavnik zločinačke i kvislinške Nezavisne Države Hrvatske. Karijeru je započeo kao političar koji se protivio centralizaciji onog što je kasnije postalo službeno poznato kao Kraljevina Jugoslavija.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata sudjelovao je u radu Čiste stranke prava, a 1918. postaje samostalni odvjetnik. Jedan je od utemeljitelja i kasniji predsjednik Hrvatske stranke prava, a 1921. postaje zastupnik grada Zagreba. Kasnije je postao pripadnik Hrvatskog bloka, zajedno s Antom Trumbićem, i potpredsjednik Hrvatske odvjetničke komore.
1928. osniva oružanu skupinu Hrvatski domobran, kojom je otvoreno pozivao Hrvate na oružanu pobunu protiv Jugoslavije. Nakon proglašenja Šestosiječanjske diktature Pavelić bježi u Italiju, a poslije toga u Beč. U inozemstvu je uspostavio organizaciju ustaša.
Austrijske vlasti su mu zabranile boravak u Austriji, pa se seli u Italiju, gdje je s obitelji živio do travnja 1941. Iako talijanske vlasti nisu službeno priznavale ustaše, fašistički režim Benita Mussolinija dopustio je Paveliću život u Rimu i obuku paravojne jedinice.
Ubrzo nakon toga Hrvati u inozemstvu se pridružuju organizaciji Hrvatski domobran, koju je Pavelić vodio kao poglavnik. Rani članovi organizacije kasnije su postali visoki dužnosnici ustaškog režima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
