ANTE Starčević bio je ključna figura u povijesti Hrvatske, poznat kao Otac domovine zbog svog doprinosa oblikovanju hrvatskog nacionalnog identiteta i borbe za neovisnost. Živio je i djelovao u drugoj polovici 19. stoljeća, u vrijeme stvaranja Austro-Ugarske te pojačane mađarizacije na teritoriju Hrvatske.
Rođen 23. svibnja 1823. godine u Velikom Žitniku kraj Gospića, Starčević je potekao iz obitelji katolika Jakova i pravoslavne majke Milice. Njegovo obrazovanje započelo je pod vodstvom strica Šime Starčevića, katoličkog svećenika s jakim ilirskim simpatijama. Nakon završetka Klasične gimnazije u Zagrebu 1845. godine, studirao je filozofiju na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu, teologiju u Senju i doktorirao filozofiju u Pešti 1846. godine.
Nakon neuspjeha u nastojanjima da postane profesor na Sveučilištu u Zagrebu, Starčević je radio u odvjetničkoj kancelariji Ladislava Šrama u Zagrebu do 1861. godine. Tijekom tog razdoblja postao je politički aktivan, zalažući se za prava Hrvata unutar Habsburške Monarhije. Godine 1861. izabran je u Hrvatski sabor kao predstavnik Rijeke i iste godine osnovao Pravašku stranku zajedno s Eugenom Kvaternikom.
Starčević je bio strastveni zagovornik hrvatske neovisnosti, protiveći se bilo kakvim vezama Hrvatske s Bečom ili Peštom. Njegov politički moto bio je: "Ni pod Beč ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku." Njegova stranka naglašavala je "državna prava" Hrvatske i težila stvaranju neovisne Velike Hrvatske.
