TEODOR Pejačević (1855. – 1928.) bio je značajna figura hrvatske politike i plemstva krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Kao pripadnik ugledne obitelji Pejačević, istaknuo se kao ban Hrvatske, političar i intelektualac koji je ostavio dubok trag u hrvatskoj povijesti, posebice u razdoblju Habsburške monarhije.
Teodor Pejačević rođen je 24. rujna 1855. godine u Našicama. Potjecao je iz plemićke obitelji Pejačević, poznate po svom utjecaju u Hrvatskoj i Slavoniji. Školovao se u Beču i Budimpešti, gdje je stekao pravno obrazovanje, što mu je omogućilo da se uključi u politički život.
Bio je oženjen Elizabetom Vay de Vaya, s kojom je imao petero djece, uključujući poznatu skladateljicu Doru Pejačević. Njegov obiteljski život bio je duboko povezan s kulturnim i društvenim krugovima, a obitelj Pejačević bila je poznata po svojoj potpori umjetnosti i obrazovanja.
Ban nakon Hedervarija
Teodor Pejačević obavljao je dužnost bana Hrvatske od 1903. do 1907. godine, naslijedio je iznimno nepopularnog Khuena Hedervarija. Njegovo banovanje obilježilo je nastojanje da se unaprijedi infrastruktura, obrazovanje i gospodarski razvoj Hrvatske. Zagovarao je jačanje hrvatske autonomije unutar Austro-Ugarske Monarhije, što ga je učinilo važnom figurom u borbi za hrvatska prava.
