JOSIP Jelačić, često nazivan i Josip Jelačić von Bužim, rođen je 16. listopada 1801. u Petrovaradinu (danas dio Novog Sada u Srbiji). Njegova obitelj pripadala je plemićkom staležu; otac mu je bio Franjo Jelačić, podmaršal austrijske vojske, a majka Anna Portner von Höflein. Kao mladić školovao se u bečkom vojnom učilištu Theresianumu od 1810. do 1819. godine, gdje je stekao vojno obrazovanje i odgoj u duhu odanosti habsburškoj dinastiji.
Vojna karijera
Po završetku školovanja stupio je 1819. u carsko-kraljevsku vojsku. Prvu službu obnašao je u Galiciji (1819.-1824., pa opet 1826.-1830.), nakon čega je djelovao i u Krajini. Tijekom 1830-ih sudjelovao je u borbama protiv Osmanskog Carstva, osobito kod Velike Kladuše 17. listopada 1835. godine, gdje je iskazao svoje vojne sposobnosti. Godine 1837. unaprijeđen je u čin bojnika, a 1841. postaje pukovnik i zapovjednik Glinske regimente. Tijekom 1845. istaknuo se u sukobu kod Podzvizda.
Imenovanje za bana
U razdoblju političkih previranja 1848. godine, kada su se diljem Europe širila revolucionarna gibanja, u Hrvatskoj je rastao pritisak za promjene u odnosima s Ugarskom. U tom kontekstu, austrijski car Ferdinand I. 23. ožujka 1848. donio je dekret kojim imenuje Jelačića za bana Hrvatske.
