AUGUSTIN Josip Ujević bio je hrvatski pjesnik, prevoditelj i esejist koji je djelovao tijekom burnog razdoblja prve polovice 20. stoljeća.
Rođen je 5.7.1891. u Vrgorcu, malom gradu na pola puta od Ploča do Makarske, a tijekom života boravio je u Splitu, Zagrebu, Beogradu i Parizu. Poznat je kao glavni predstavnik moderne u Hrvatskoj, a njegovo stvaralaštvo cijenjeno je u granicama Hrvatske i izvan njih. Preminuo je 12.11.1955. godine u Zagrebu.
Esejist i pjesnik
Bio je učenik Antuna Gustava Matoša te je nakon njegove smrti pisao eseje o svom učitelju. Prvi svjetski rat Ujević je proveo uglavnom u Parizu, radeći na svojoj poeziji te potičući hrvatsku književnost. Htio se pridružiti francuskoj vojsci u ratu, od čega ga je odgovorio Frano Supilo. Pisao je i o politici - u eseju Mrsko Ja objašnjava da je generalno razočaran politikom.
1920-e godine provodi u Beogradu te radi na svojoj prvoj zbirci pjesama. Slobodno vrijeme provodi u hotelu Moskvi i na Skadarliji, uživajući u piću i gradskom životu. Okružuje se poznatim ljudima iz beogradskog kulturnog kruga, a politikom se ne bavi. Nakon toga privremeno živi u Sarajevu, a stiže u Zagreb u vrijeme Drugog svjetskog rata i radi kao prevoditelj.
