ANTUN Gustav Matoš jedan je od najvažnijih hrvatskih književnika i središnja figura hrvatske moderne. Bio je pjesnik, novelist, feljtonist, esejist, putopisac, književni i umjetnički kritičar, a svojim je djelovanjem snažno utjecao na razvoj hrvatske književnosti i kulture početkom 20. stoljeća.
Rođen je 13. lipnja 1873. godine u Tovarniku, u učiteljskoj obitelji. Ubrzo nakon njegova rođenja obitelj se preselila u Zagreb, gdje je proveo najveći dio mladosti. Pohađao je osnovnu školu i gornjogradsku gimnaziju, ali školovanje nije priveo kraju. Nakon toga pokušao je studirati na Vojnom veterinarskom institutu u Beču, no odustao je i odlučio se posvetiti umjetnosti i književnosti.
Prvu pripovijetku, "Moć savjesti", objavio je 1892. godine. Već sljedeće godine pozvan je u vojsku Austro-Ugarske Monarhije, no 1894. dezertirao je i pobjegao u Srbiju. Zbog toga se godinama nije mogao vratiti u domovinu te je veći dio života proveo u svojevrsnom progonstvu.
Pet godina u Parizu
Najprije je živio u Beogradu, gdje je radio kao novinar i glazbenik, a potom je boravio u Beču, Münchenu, Ženevi i naposljetku u Parizu. Upravo je Pariz, u kojem je proveo pet godina, imao velik utjecaj na njegovo stvaralaštvo. Ondje se upoznao s europskim književnim i umjetničkim strujanjima, posebno simbolizmom i impresionizmom, koje je prenio u hrvatsku književnost.
