U PRVOJ polovici 19. stoljeća, u vremenu kada su europski narodi tražili svoj identitet, u Hrvatskoj se pojavio čovjek koji je imao jasnu viziju - ujediniti narod kroz jezik i kulturu. Ljudevit Gaj bio je središnja figura hrvatskog narodnog preporoda i jedan od ključnih ljudi bez kojih bi današnji hrvatski jezik izgledao znatno drugačije.
Gaj je rođen 8. kolovoza 1809. u Krapini, u obitelji njemačkog podrijetla, što je zanimljiv detalj s obzirom na njegov kasniji utjecaj na hrvatski identitet. Obrazovao se u Varaždinu, Zagrebu, Grazu i Pešti, gdje je došao u doticaj s idejama europskog romantizma i nacionalnog buđenja.
Upravo su ga te ideje potaknule na razmišljanje o položaju Hrvata unutar Habsburške Monarhije. Hrvatski jezik tada nije bio standardiziran, koristili su se različiti pravopisi i narječja, a politički utjecaj bio je ograničen. Gaj je shvatio da bez zajedničkog jezika nema ni snažne nacionalne svijesti.
Reforma jezika koja je promijenila sve
Njegov najvažniji doprinos dolazi 1830. godine, kada objavljuje djelo "Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja". U njemu predlaže jedinstveni pravopis po uzoru na češki model, uvodeći slova poput č, ž, š i dž koja i danas koristimo.
