VLADKO Maček (20. srpnja 1879., Jastrebarsko – 15. svibnja 1964., Washington, D.C.) bio je jedan od najznačajnijih hrvatskih političara 20. stoljeća, pravnik i vođa Hrvatske seljačke stranke (HSS). Njegov rad i politička borba za hrvatsku autonomiju u Kraljevini Jugoslaviji ostavili su dubok trag u hrvatskoj povijesti, posebice kroz postizanje Sporazuma Cvetković-Maček i osnivanje Banovine Hrvatske.
Vladko Maček rođen je u Jastrebarskom, u obitelji slovenskog podrijetla po ocu Ivanu, građevinskom inženjeru iz okolice Celja, i majci Idi, koja je bila kći Hrvata i Poljakinje. Osnovnu školu pohađao je u Jastrebarskom i Zagrebu, gdje je obitelj preselila zbog očeve službe.
U Zagrebu je 1897. završio Klasičnu gimnaziju, a 1903. stekao doktorat prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon studija radio je kao sudski vježbenik u Zagrebu, Petrinji, Samoboru i Ivancu, a od 1905. do 1907. bio je odvjetnički pripravnik u Krapini. Godine 1908. otvorio je vlastiti odvjetnički ured u Svetom Ivanu Zelini.
Početak političkog djelovanja
Maček se rano uključio u politiku, inspiriran idejama braće Stjepana i Antuna Radića. Još početkom 1900-ih pridružio se Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranci (HPSS, kasnije HSS), a 1906. postao je član njezina Glavnog odbora. Bio je aktivan u organiziranju stranke u krapinskom i zelinskom kraju te je suutemeljio Hrvatsku pučku seljačku tiskaru. Iako se neuspješno kandidirao na izborima za Hrvatski sabor 1910., 1911. i 1913., njegov politički utjecaj postupno je rastao.
