MEHMED V. bio je jedan od posljednjih sultana Osmanskog Carstva, a živio je tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Unatoč imenu Mehmed ovaj sultan nije bio ratoboran kao Mehmed Osvajač niti je bio veliki reformator. U njegovo vrijeme pozicija sultana postala je ceremonijalna, a politiku su vodili osmanski ministri.
Najstariji sultan pri krunidbi
Mehmed V. imao je 65 godina kada je postao sultan, a prije 1909. nije obnašao državne dužnosti koje bi ga naučile vladati velikim carstvom. Umjesto njega Osmanskim Carstvom vladali su mladoturci, odnosno trijumvirat trojice paša koji su provodili vojne reforme i raspravljali o internacionalnim političkim pitanjima. Njihova glavna tema je bio budući rat između Njemačke i Austrije te Velike Britanije i Francuske.
Mehmed je doživio da se njegovo Carstvo raspada. Vidio je kako se nasilno protjeruje Abdulaziza, kako Osmansko Carstvo gubi posjede u Africi, Aziji i Europi, kako se bune srpski stočari i kako ruska vojska stiže pred vrata glavnog grada. Bilo mu je jasno da se budućnost Osmanskog Carstva može osigurati samo modernizacijom i reformama.
Zato je pozdravio odluku svoje vlade da pojača kontakt s Njemačkim Carstvom te da razna vojna lica šetaju Istanbulom dok uče tursku vojsku moderno ratovati. Osmansko Carstvo je tijekom 1900-ih sve više surađivalo s Njemačkom. Na to je osobito bio ponosan Enver-paša, koji je bio najveći fan Bismarcka i njemačke priče o ujedinjenju. Smatrao je da će Osmansko Carstvo uz jako vodstvo ponovo moći postati respektabilna sila u Europi.
