SULTAN Mehmed VI. rodio se 1861. godine u Konstantinopolu i živio je pravi život pripadnika osmanske dinastije. Postao je sultan Osmanskog Carstva 1918. u turbulentnom razdoblju Prvog svjetskog rata. Za razliku od svojih brojnih prethodnika, nije imao puno moći, a njegova pozicija je ukinuta 1922. godine čime je i formalno prestalo postojati Osmansko Carstvo. Umro je u Italiji 1926. godine.
Osmanski sultani držali su apsolutnu moć u državi zadnjih 600 godina, no u Mehmedovo vrijeme stvari su potpuno drukčije. Osmansko Carstvo postalo je relikt prošlosti, a mnogi narodi koji su se našli unutar njegovih granica htjeli su samostalnu državu. Nekadašnje carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta u vrijeme Mehmeda VI. nije više držalo niti cijelu Anatoliju.
Osmanlije su u Prvom svjetsko ratu ratovali protiv Britanaca i Francuza u Mediteranu, Grčke i Rusije na svojim istočnim i zapadnim granicama, a na jugu ih je snašla pobuda Arapa koju su financirali također Britanci.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Mehmedov brat, koji se isto zvao Mehmed, doduše V., nije mogao puno učiniti po pitanju osmanskog uplitanja u Prvi svjetski rat. Bio je star i nemoćan, a njegova pozicija već je tada postala de facto ceremonijalna. Mehmed VI. nasljeđuje ga pri samom kraju rata i za njegovo vrijeme oformit će se delegacija koja će potpisati sramotni mir u Sevresu. Prema tom dokumentu, ostatak osmanske države podijelit će Britanci, Francuzi, Grci, Talijani i Arapi. Jedino što će Turcima ostati je središnja Anatolija.
