OSMANSKO Carstvo krajem 19. stoljeća bilo je izmučeno, jadno i pod utjecajem ostalih sila. Razvoj nacionalizma u istom stoljeću dodatno je oslabio stabilnost nekadašnje najmoćnije države svijeta, a 1875. počinje Hercegovački ustanak, koji će pokrenuti niz događaja i dovesti do Velike istočne krize. Nakon ustanka Bosnu i Hercegovinu okupirat će austro-ugarska vojska, a trideset godina kasnije i anektirati, što će biti jedan od uzroka Prvog svjetskog rata.
Ustanku su se pridružili mnogi, smatrajući ga buđenjem južnoslavenskog nacionalizma
Hercegovački ustanak organizirali su Srbi u Bosni i Hercegovini zbog lošeg ekonomskog stanja, niskog standarda i kao prosvjed protiv visokih poreza koji su dodatno osiromašili regiju. Brzo su ih podržali Srbi u Srbiji te Crnogorci pa je stanje za Osmansko Carstvo postalo alarmantno. Poslali su vojsku da uguši ustanak, što je nagnalo još više ljudi da mu se pridruže.
Događaju su se pridružili mnogi Hrvati i Slovenci iz Austro-Ugarske, kao i mali broj Garibaldijevih crvenokošuljaša jer su svi ovaj događaj smatrali buđenjem Južnih Slavena koji će slavodobitno pobijediti nametnute vladare. Osmansko Carstvo nije imalo izbora nego ugušiti ustanak, premda je znalo kakve će posljedice to imati u internacionalnoj politici.
