DANA 13. lipnja 1878. u Berlinu je započeo kongres koji će iz temelja promijeniti političku kartu jugoistočne Europe. Tijekom mjesec dana predstavnici najvećih europskih sila pregovarali su o sudbini Balkana nakon rusko-turskog rata, a završni sporazum, potpisan 13. srpnja, odredio je granice i odnose snaga koji će obilježiti desetljeća koja slijede. Cilj je bio očuvati mir u Europi, ali mnoge odluke donesene u Berlinu posijale su sjeme budućih sukoba.
San Stefano je prestrašio Europu
Neposredan povod kongresu bio je Sanstefanski mir, sklopljen 3. ožujka 1878. između Rusije i Osmanskog Carstva. Rusija je nakon pobjede u ratu nametnula rješenje koje je predviđalo stvaranje velike autonomne Bugarske pod snažnim ruskim utjecajem.
Takva Bugarska protezala bi se duboko na Balkan, gotovo do Egejskog mora. Za Britaniju i Austro-Ugarsku to je bilo neprihvatljivo. London se bojao širenja ruskog utjecaja prema Sredozemlju, a Beč je strahovao da će ruski uspjeh ojačati slavenske nacionalne pokrete i ugroziti austro-ugarske interese.
Njemački kancelar Otto von Bismarck preuzeo je ulogu domaćina i posrednika. Sam je tvrdio da Njemačka na Balkanu nema izravan interes, no upravo je Berlin postao mjesto na kojem je Balkan ponovno nacrtan.
