KRAJEM 19. stoljeća europske sile shvatile su da je nužno tražiti saveznike u slučaju da se uskoro dogodi veliki vojni sukob. Slika Europe izgledala je potpuno drukčije tada nego par desetljeća ranije: pojavila su se dva nova igrača na sceni, Italija i Njemačka. Obje zemlje imale su velike planove za svoju budućnost, a za to su im trebali saveznici. Na današnji dan 1882. potpisan je Trojni savez između Njemačke, Italije i Austro-Ugarske.
Njemačka se ujedinila 1871., tek kad je pobijedila Francusku koja se toj ideji strastveno protivila. Nakon rata potpisano je primirje, a Njemačka je preuzela kontrolu nad regijama Alsace i Lorraine. Francuski političari s oba spektra proveli su ostatak 19. stoljeća najavljujući da će te regije vratiti. Premda moćnija od Francuske, Njemačka je na čelu s Bismarckom znala da treba saveznike protiv nje. Njemački kancelar računao je na Italiju.
Italija je svoje ujedinjenje dugovala Francuskoj. Francuska je novčano i ljudski potpomagala talijansko ujedinjenje, a kao nagradu za svoje sudjelovanje u stvaranju talijanske države dobila je Nicu i Savoj. Međutim, brojni političari i drugi smatrali su da je Italija dala Francuskoj možda malo previše. Odnos je dodatno zaiskrio kad su obje zemlje shvatile da su rivali u sjevernoj Africi. Italija je znala da u Njemačkoj ima jakog saveznika protiv Francuske i zato je pristupila ovom paktu.
