DANA 9. lipnja 1815. potpisan je Završni akt Bečkog kongresa, jednog od najvažnijih diplomatskih skupova u povijesti. Nakon više od dvadeset godina revolucija i Napoleonovih ratova, europske sile pokušale su uspostaviti novi poredak koji će spriječiti buduće velike sukobe. Malo je međunarodnih sastanaka toliko snažno utjecalo na političku kartu kontinenta.
Ironično, završni dokument potpisan je samo devet dana prije Napoleonova konačnog poraza u bitci kod Waterlooa. Iako se francuski car u međuvremenu vratio iz progonstva na Elbi i ponovno preuzeo vlast tijekom razdoblja poznatog kao Sto dana, vodeće europske sile nisu odustale od svojih planova za budućnost kontinenta.
Ples, diplomacija i borba za moć
Bečki kongres održavao se od jeseni 1814. do ljeta 1815. u Beču, tadašnjem središtu Habsburške Monarhije. Formalno je sudjelovalo više od 200 država i političkih jedinica, ali stvarne odluke donosilo je nekoliko velikih sila - Austrija, Rusija, Velika Britanija, Pruska i, pomalo iznenađujuće, poražena Francuska.
Jedna od najvažnijih osoba kongresa bio je austrijski kancelar Klemens von Metternich, vješt diplomat koji je želio očuvati postojeće monarhije i spriječiti širenje revolucionarnih ideja. Važnu ulogu imao je i francuski diplomat Charles-Maurice de Talleyrand, koji je uspio osigurati da Francuska, unatoč porazu, ostane dio europskog političkog kluba.
