KRFSKA deklaracija, potpisana 20. srpnja 1917. godine na otoku Krfu, predstavlja ključni dokument u povijesti stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije poznate kao Jugoslavija. Ovaj politički ugovor između vlade Kraljevine Srbije i Jugoslavenskog odbora označio je važan korak prema ujedinjenju južnoslavenskih naroda nakon Prvog svjetskog rata.
Deklaracija je bila rezultat složenih pregovora i kompromisa između različitih političkih vizija, a njezin značaj leži u pokušaju stvaranja zajedničke države utemeljene na načelima ravnopravnosti i slobode.
Povijesni kontekst
Početkom 20. stoljeća južnoslavenski narodi živjeli su pod različitim vlastima: Srbi su većinom bili pod vlašću Kraljevine Srbije ili Austro-Ugarske, dok su Hrvati i Slovenci bili dijelom Austro-Ugarske Monarhije.
Prvi svjetski rat (1914. – 1918.) dodatno je zakomplicirao političku situaciju. Kraljevina Srbija bila je saveznik Antante (Velika Britanija, Francuska, Rusija), dok je Austro-Ugarska bila dio Centralnih sila. Ratna razaranja i politička nesigurnost potaknuli su ideju o ujedinjenju južnoslavenskih naroda u zajedničku državu, što je bila glavna vizija Jugoslavenskog odbora, organizacije osnovane 1915. u Londonu, predvođene Antom Trumbićem.
