VEĆINA kruha u trgovinama dolazi u plastičnim vrećicama, što je logično jer one pružaju higijensku zaštitu od prašine i dodira te sprječavaju isušivanje. Zahvaljujući plastici, kruh na police stiže mekan, gotovo kao da je tek izašao iz pećnice. No, iako se to čini idealnim, upravo ta karakteristika plastične ambalaže predstavlja problem kod čuvanja kruha kod kuće, piše Tasting Table.
Problem s vlagom i plijesni
Plastična ambalaža stvara hermetički zatvoreno okruženje u kojem se zadržava višak vlage. To će kao prvo uništiti hrskavu koricu kruha, ako ju je imao, i učiniti ga gnjecavim, a ne mekanim. Što je još veći problem, vlažna sredina idealna je za ubrzani razvoj plijesni.
Iako plastika sprječava da kruh postane star, važno je razlikovati stari od pokvarenog kruha. Stari kruh je samo izgubio vlagu, zbog čega je suh i tvrd, ali je i dalje siguran za jelo i može se iskoristiti za pripremu krutona, popečaka ili slastica. Pokvareni kruh, s druge strane, zahvaćen je bakterijama ili plijesni te ga treba baciti. Najočitiji znak kvarenja su bijele, zelene ili crne mrlje plijesni, no na razvoj bakterija može upućivati i neugodan ili kiselkast miris.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
