MILIJUNI Arapa početkom 20. stoljeća živjeli su pod osmanskom vlašću, a kako se radilo o slaboj državi koja se utapala u dugovima, nije ni čudo da je većina htjela samostalnost. Kada je počeo Prvi svjetski rat, Osmansko se Carstvo našlo na strani Centralnih sila, a njihov ministar rata počeo je pucati po ruskim crnomorskim lukama. Na današnji dan 1916. godine Arapi dižu ustanak i ulaze u borbu protiv osmanske vojske, što će biti ključno za kapitulaciju starog carstva koje će se u ovom ratu i raspasti.
Arapski nacionalizam rodio se krajem 19. stoljeća, a sve više obrazovanih pojedinaca koji su činili srednji sloj u tom društvu počinje shvaćati da bi im bilo bolje da više ne budu dio Osmanskog Carstva. Javila se težnja za većom industrijalizacijom, ustavom i politikama koje nisu u rukama osobe koja vlada iz palače u Istanbulu.
Arapska država od Aleppa do Omana
Arapi su se okupili oko Huseina bin Alija, šerifa Meke koji se bavio političkim i vjerskim poslovima. Budući da se 1916. sve više osjećala napetost u Osmanskom Carstvu zbog arapskog nacionalizma, Britanci su odlučili poslati diplomatsku misiju Bin Aliju kako bi dodatno potaknuli Arape na otpor. Velika Britanija dala je Huseinu resurse i poslala im sposobna vojna lica kako bi ustanak bio što uspješniji.
