ŽIVJETI na jugu Italije u devetom stoljeću nije bilo lako. Tamošnje stanovništvo već je stoljećima bilo pod opsadom Saracena. Muslimanski osvajači naumili su pretvoriti Siciliju u svoju bazu za daljnja osvajanja, a primarni cilj bilo je osvajanje Sirakuze, glavnog grada bizantske Sicilije. Grad je pao 878. i ostao u rukama muslimana iduća tri stoljeća.
Sicilija je postala prva rimska provincija još u 3. stoljeću prije Krista. Rimljani su ondje gradili brodove i uvozili masline. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva Sicilija se kratkotrajno našla pod vlašću Germana, samo da bi u 6. stoljeću već čvrsto bila u rukama Bizanta. Međutim, u 7. stoljeću Arapi kreću u sveti rat protiv nevjernika i vrlo brzo osvajaju velika područja na Bliskom istoku i na sjeveru Afrike. Upadaju u Europu preko Maroka i postaju gospodari Sredozemlja.
Prostorom današnjeg Tunisa u to vrijeme vladaju Aglabidi, muslimanska dinastija koja od početka 9. stoljeća nastoji zauzeti posjede u južnoj Italiji. Arapi su velika sredstva ulagali u razvoj brodova. Većina tih brodova imala je za cilj pljačkati trgovce koji su plovili Sredozemljem. Kako su nizali uspjehe, brzo se javila ideja da osvoje i cijelu Siciliju. Već 820-ih godina Aglabidi su prisutni na Siciliji, no samo na zapadnom dijelu otoka.
