U 18. stoljeću prvi put se dogodio sukob koji bismo mogli opisati kao globalni. Europske sile borile su se za Šlesku ili prekomorske kolonije, dok su se u Americi, Africi i Aziji paralelno odvijali sukobi između kolonija. Sedmogodišnji rat započeo je 17. svibnja 1756. kada je britanska vlast objavila rat Francuskoj. Rat će rezultirati francuskim porazom, odnosno britanskom pobjedom, no također će biti uzrok velikih revolucija.
Europom 18. stoljeća dominira Francuska. Njeno kolonijalno carstvo donijelo joj je veliko bogatstvo i utjecaj u Europi. Premda je oslabila radi recentnog rata s Austrijom i Ujedinjenim Kraljevstvom, i dalje je zadržala svoju moć. Njeni najveći konkurenti u kontinentalnoj Europi bili su Austrija i Habsburgovci, međutim oni su imali svoj problem.
Problem je bio pruski kralj Fridrik II. koji je Mariji Tereziji oteo bogatu sjevernu pokrajinu – Šlesku. Fridrik II. brinuo je i rusku kraljicu Elizabetu koja je njegovala savez Rusije i Austrije. Ona je htjela proširiti ruski utjecaj na političkoj sceni Europe, baš kao i njen otac Petar Veliki. Takva situacija približila je Prusku Velikoj Britaniji.
Ujedinjeno Kraljevstvo htjelo je ostvariti prevlast u Novom svijetu, stoga je Francusku gledalo kao velikog rivala. Sukobi su već postojali između britanskih i francuskih posjeda u Sjevernoj Americi jer su često oboje polagali pravo na istu zemlju. Savez s Pruskom bio je logičan jer su Britanci ionako pomagali Fridrika II. protiv Francuske.
