RIMSKO Carstvo u 4. stoljeću više nije bilo nepobjediva sila kakva je bilo na vrhuncu moći, ali njegova je vojska i dalje predstavljala zastrašujućeg protivnika. Kada je car Valens u ljeto 378. krenuo obračunati se s Gotima na Balkanu, teško je mogao očekivati da će pohod završiti jednom od najvećih katastrofa u rimskoj vojnoj povijesti.
Bitka kod Hadrijanopola, današnjeg Edirnea u Turskoj, odigrala se 9. kolovoza 378. Rimljani su teško poraženi, velik dio njihove vojske bio je uništen, a među poginulima je bio i sam car. Antički povjesničar Amijan Marcelin razmjere poraza usporedio je s katastrofom kod Kane, gdje je Hanibal gotovo šest stoljeća ranije uništio golemu rimsku vojsku.
Goti su zapravo bježali pred opasnijim neprijateljem
Priča koja je dovela do bitke počela je nekoliko godina ranije, daleko od Hadrijanopola. Huni su tijekom 370-ih prodrli prema područjima u kojima su živjeli Goti i pokrenuli velike migracije. Dio Gota predvođen Fritigernom stigao je 376. na Dunav i zatražio dopuštenje da prijeđe na teritorij Rimskog Carstva.
Car Valens pristao je. Rimljanima je dolazak velikog broja ljudi mogao predstavljati problem, ali i priliku. Novi doseljenici mogli su obrađivati zemlju, plaćati poreze i, što je posebno važno, postati izvor novih vojnika.
