SREDINOM 4. stoljeća u Rimsko Carstvo sve češće počinju provaljivati barbarska plemena. Neka od njih sele se na teritorij Rima kao plaćenici i vojnici koji bi trebali braniti granicu od ostalih napadača, dok drugi upadaju na rimski prostor samo kako bi ga opljačkali i vratili se kući. To je bio velik izazov za rimsko vodstvo, koje je gledalo kako se Carstvo raspada u naletima brojnih barbara.
Barbarske provale u 4. stoljeću
Za to su najviše zaslužni Huni, narod koji je došao u Europu u drugoj polovini 4. stoljeća. Bili su odlični ratnici te su protjerali sva ostala plemena, koja su pobjegla na zapad i jug. Jedan od tih naroda bili su Vizigoti, koji su napali Istočno Rimsko Carstvo kod Hadrijanopola, u kojem je umro rimski car Valens. Vizigoti tada dobivaju pravo da nasele neka balkanska područja. Huni nastavljaju pljačkati i paliti mnoga sela u Rimskom Carstvu i izvan njega, a provale postaju još češće kad ih počne voditi Atila, poznat pod nadimkom Bič Božji.
Među rimskim zapovjednicima u to vrijeme posebno se isticao Flavije Aecije. Mladi Rimljanin proveo je puno godina kao zatočenik Vizigota i Huna pa je bio dobro upoznat s njihovim vojnim taktikama i načinom razmišljanja. Osim toga, bio je vješt diplomat, pa je tako dobio status vrhovnog vojnog zapovjednika rimske vojske. Mnogi su ga smatrali de facto carem Zapadnog Rimskog Carstva iako je to tada bio Valentinijan III., čovjek koji će ga kasnije dati ubiti.
