NA DANAŠNJI dan 1921. godine dvojica biokemičara iz Toronta izvela su uspješan eksperiment. Ubrizgali su jednu vrstu sekreta koji nastaje u gušterači u žilu psa koji je bolovao od dijabetesa. Nakon toga izmjerili su mu šećer u krvi te shvatili da je razina šećera pala. Bilo je to jedno od najvažnijih otkrića medicine 20. stoljeća koje je spasilo milijune života - otkrili su kako tretirati dijabetes.
Dijabetes kao najsmrtonosnija bolest
Suvremena percepcija dijabetesa je dijametralno suprotna od one kakva je bila prije 1921. godine. Dijabetes je tisućama godinama označavao bolest od koje se umire za tjedan dana, a najsretniji pacijenti živjeli bi još nekoliko mjeseci. Bolest nam je poznata od antičkog vremena, čak postoji izvor iz starog Egipta gdje doktori prepoznaju bolest koja tjera ljude na često mokrenje.
U međuvremenu su našu civilizaciju napale razne epidemije bolesti, prošli smo kroz konstantne periode ratovanja i društvenih nemira, mijenjali su se sustavi; ali pomaka oko dijabetesa nije bilo tisućama godina.
Zato je još zanimljivija činjenica da su se Frederick Banting i Charles Best odlučili pozabaviti ovim fenomenom. Istraživali su utjecaj inzulina na šećernu bolest te došli do revolucionarnih rezultata u manje od godinu dana. Njihovo istraživanje nastojalo je dokazati da inzulin spušta razinu šećera u krvi, no glavni problem je bio izolirati inzulin kako bi se mogao koristiti za tretiranje ove bolesti. Banting je nakon više mjeseci neuspjeha napokon uspio izolirati inzulin iz gušterače psa.
