NA JEDNOM portalu koji nećemo imenovati jer ovaj tekst ne pišemo zbog polemiziranja s kolegama, jedan se restoranski "recenzent" požalio što mu restoran u centru Zagreba nije htio pripremiti tartar biftek u pola pet, premda na meniju jasno piše da se tartar biftek servira samo za večeru, poslije šest.
"Recenzent" se posprdno zapitao bi li u tih sat i pol vremena tartar bifteku istekao rok trajanja, što samo pokazuje da čovjek ne zna ništa o restoranu o kojem je pisao: taj restoran, za razliku od 95 posto drugih zagrebačkih restorana, ne priprema tartar biftek unaprijed, nego ga miješa od početka pred gostom, za što postoji posebna radna stanica koja se aktivira tek u šest.
Treba li restoran ispuniti svaku gostovu želju?
Ali, to nije bitno. Bitnije je pitanje koje postavlja ova blago bizarna anegdota. Pitanje glasi: treba li restoran ispuniti svaku gostovu želju? Odgovor je vrlo jasan: naravno da ne treba. Restoranski se posao zove ugostiteljstvo, ali to ne znači da su gosti uvijek u pravu i da restoransko osoblje mora slušati sve njihove prohtjeve. Pokušajte, primjerice, u nekom restoranu u Francuskoj ili Italiji, koji ima dvije ili tri Michelinove zvjezdice, za ručak naručiti večernji meni. Nećete ga dobiti i nitko razuman to neće zamjeriti restoranu.
