PRED vama je pet kilometara do posla. Nemate automobil, a autobusna linija ne vozi. Možete pješačiti sat vremena ili sjesti na bicikl i stići za 15 minuta, gotovo i bez znojenja. Birate potonje. Mnogi bi donijeli istu odluku. Procjenjuje se da u svijetu postoji više od milijardu bicikala. Vožnja bicikla predstavlja jedan od energetski najučinkovitijih oblika prijevoza ikad izumljenih, omogućujući ljudima da putuju brže i dalje uz manji utrošak energije nego hodanjem ili trčanjem.
No, zašto je točno okretanje pedala toliko lakše od pješačenja? Prema Independentu, odgovor leži u elegantnoj biomehanici interakcije našeg tijela s ovim strojem na dva kotača.
Čudesno jednostavan stroj
U svojoj suštini, bicikl je čudesno jednostavan: dva kotača, pedale koje preko lanca prenose snagu na stražnji kotač i mjenjač koji nam omogućuje fino podešavanje napora. No, ta jednostavnost skriva inženjersko rješenje koje savršeno nadopunjuje ljudsku fiziologiju.
Kada hodamo ili trčimo, u osnovi kontrolirano padamo prema naprijed, hvatajući se svakim korakom. Naše noge moraju se kretati u velikim lukovima, podižući teške udove protiv gravitacije pri svakom koraku. Samo to kretanje troši mnogo energije. Zamislite koliko bi bilo naporno čak i samo neprekidno mahati rukama sat vremena?
