JEDNA potkoljenična kost, nekoliko rebara i dio donje čeljusti sve je što je pronađeno od Asima Kunića u 31 godini potrage za žrtvama genocida. Njegov sin Nusmir danas ga je, na 31. godišnjicu genocida u Srebrenici, ispratio na vječni počinak. Asim je jedna od deset žrtava čiji su nekompletni posmrtni ostaci ukopani u Potočarima, piše Deutsche Welle.
Posljednji oproštaj nakon više od tri desetljeća
"Nakon 34 godine napokon ću stati pokraj njega", rekao je Nusmir. Oca je posljednji put vidio 1993., kao četrnaestogodišnjak, kada je Asim svoju obitelj ukrcao u konvoj za Tuzlu. Sjećanja blijede, no pamti očevu kožnu jaknu. Dijelovi kostura pronađeni su u sekundarnoj masovnoj grobnici u Kamenici, a obitelj više nije htjela čekati. "Godine prolaze. Željeli smo oca pokopati dok je majka još živa, da i ona to dočeka. Barem da imamo mjesto na koje ćemo doći proučiti Fatihu, da ima svoj mezar", kaže Nusmir.
Sličnu sudbinu dijeli i Alnes Alić, koji je pokopao oca Ramu. Ni njegovi posmrtni ostaci, pronađeni u dvije odvojene grobnice, nisu potpuni. "Odlučili smo pokopati barem ovaj dio koji je pronađen, da se smiri i on, a i mi. Da i ova djeca zajedno sa mnom imaju mjesto na koje mogu doći proučiti Fatihu, da znamo gdje je", govori Alnes dok mu kći briše suze.
