STANJE u Francuskoj pred kraj 18. stoljeća bilo je katastrofalno. Zemlja je patila od gospodarske krize uzrokovane porazom u Sedmogodišnjem ratu, a plemići okupljeni oko kralja Luja XVI. nisu napravili ništa što bi podiglo standard stanovništva u zemlji. Nezadovoljstvo je kontinuirano raslo te je kralj shvatio da je situacija alarmantna.
Zato je pozvao predstavnike staleža na veliki skup na kojem će se odabrati ljudi koji će popraviti stanje u zemlji. Sazivanje takvih skupova bila je praksa francuskih kraljeva prije apsolutizma, no Lujevi prethodnici nisu ih sazivali jer su voljeli svu vlast držati u svojim rukama.
Nakon što se staleži nisu uspjeli dogovoriti, treći i najbrojniji stalež napušta skup i osniva svoju narodnu skupštinu na današnji dan 1789., čime pokreću niz događaja koji će dovesti do Francuske revolucije.
Prvi saziv staleža od 1614. godine
Francusko društvo tada je bilo podijeljeno na tri staleža. Prvi je bio rezerviran za svećenike, drugi za plemiće. Nisu morali plaćati poreze, a zajedno su činili tek nešto više od 1% francuskog stanovništva.
