U VIŠE od 12 godina profesionalne karijere Alexander Zverev izgubio je tri Grand Slam finala i još sedam polufinala, da bi prije tjedan dana napokon osvojio Roland Garros. Međutim, javnost je tek nedavno saznala da iza iščekivanja prvog Grand Slam naslova stoji i dugotrajna borba s kroničnom bolešću koju njemački tenisač vodi od svoje četvrte godine.
Osim protiv Đokovića, Nadala, Alcaraza ili Flavija Cobollija, suparnika u finalu pariškog Grand Slam turnira, 28-godišnji Zverev se tijekom višesatnih mečeva mora nositi s rutinama poput mjerenja razine šećera u krvi i unosa inzulina u organizam. Još prije četvrtog rođendana dijagnosticiran mu je dijabetes tipa 1.
"Ovaj teren Philippe Chatrier poseban je za mene. Ovdje sam doživio neke od najtežih trenutaka svog života i karijere. Ležao sam na ovoj zemlji ozlijeđen, ne znajući hoću li se ikada oporaviti. Ovdje sam izgubio finale Grand Slama. Ta sjećanja uvijek će biti sa mnom, ali ova pobjeda ih sve nadilazi", rekao je Zverev nakon osvajanja prvog Grand Slam naslova.
Prema riječima njegovih roditelja Irine i Alexandera, također vrhunskih tenisača u Sovjetskom Savezu koji su 1990. trenerskim poslom stigli u Njemačku, malom Saši liječnici su savjetovali da se kloni profesionalnog sporta. No, Zverev je već kao junior postao svjetski broj 1 i dokazao da kronična bolest ne mora zaustaviti vrhunskog sportaša.
