ZAMISLITE svijet u kojem se čini da se više isplati biti sebičan, nego nesebičan. Ako se žrtvujete za zajednički interes, netko će vas iskoristiti i pritom ćete ispasti budala.
Takvu napetost između osobne koristi i zajedničkog dobra opisuje jedna od najpoznatijih ideja u teoriji igara, tzv. zatvorenikova dilema. U njezinoj klasičnoj verziji svakom se igraču pojedinačno više isplati izdati, odnosno prevariti drugoga, iako bi, prema pravilima, obojici bilo bolje da surađuju.
Optimističan nalaz
Međutim, jedno novo istraživanje objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences ponudilo je značajno optimističniji zaključak. Fizičar Alexandre V. Morozov s Rutgers Universityja i Alexander Feigel s Hebrew University of Jerusalem pokazali su da varalice ne moraju dugoročno prevladati. Dovoljno je da se igrači međusobno prepoznaju i da pamte kako su se drugi ponašali prema njima. Tada se suradnja može pojaviti sama od sebe, čak i bez rodbinskih veza, bez moralnih propisa, bez policije i bez posebnih "pravila dobrote".
Što je zatvorenikova dilema?
