KADA je rimski car Julijan u proljeće 363. godine poveo vojsku na istok, cilj nije bio skroman. Htio je učiniti ono o čemu su rimski vladari sanjali stoljećima: duboko prodrijeti u Perziju, slomiti moć Sasanidskog Carstva i možda osvojiti Ktezifont, jednu od najvažnijih prijestolnica tadašnjeg svijeta.
Ktezifont se nalazio na rijeci Tigris, nedaleko od današnjeg Bagdada, i bio je političko srce Sasanidskog Carstva. Za Rimljane je taj grad imao gotovo mitski status. Više su ga puta napadali, ponekad i zauzimali, ali nikada ga nisu mogli trajno zadržati. Bio je simbol istočne sile koja je stoljećima stajala nasuprot Rimu.
Julijan, u povijesti poznat kao Julijan Apostata, bio je neobičan car. Bio je obrazovan, ambiciozan, vojnički sposoban i otvoreni protivnik kršćanstva, koje je u Rimskom Carstvu već imalo sve jači položaj. Želio je obnoviti staru rimsku religiju, ali i dokazati da je dostojan velikih careva prošlosti. Rat protiv Perzije trebao je biti njegov veliki trijumf.
Bitka pod zidinama Ktezifonta
Dana 29. svibnja 363. rimska vojska stigla je pred Ktezifont. Pred njom su stajale perzijske snage, uključujući tešku konjicu, pješaštvo i ratne slonove. Rimljani su prethodno morali prijeći Tigris pod neprijateljskim pritiskom, što je samo po sebi bio iznimno opasan pothvat.
