ANTIOHIJA je u 6. stoljeću bila jedan od najvažnijih gradova istočnog Sredozemlja. Smještena na rijeci Oront, blizu današnje Antakye u Turskoj, stoljećima je bila raskrižje trgovine, politike, religije i kulture. Bila je grad raskošnih crkava, javnih kupališta, trgova, bogatih kuća i živog urbanog života. U rimskom i bizantskom svijetu malo je gradova imalo takvu reputaciju.
Bila je i jedno od velikih središta ranog kršćanstva. U njoj su živjeli trgovci, činovnici, svećenici, vojnici, obrtnici i putnici iz raznih dijelova carstva. Upravo zato je katastrofa koja ju je pogodila 526. godine odjeknula daleko izvan Sirije. Nije stradao neki rubni grad, nego jedno od velikih urbanih središta Bizantskog carstva.
Jutro koje je promijenilo povijest grada
Potres se dogodio krajem svibnja 526. godine, najčešće se navodi 29. svibnja, u vrijeme vladavine cara Justina I. Prema kasnijim procjenama, magnituda je mogla biti oko 7,0, no takve brojke za antičke potrese uvijek treba uzeti s oprezom jer ne postoje suvremena mjerenja.
Udar je bio razoran. Zgrade su se rušile, ulice su nestajale pod kamenjem, a ljudi su ostajali zarobljeni pod ruševinama. Antiohija je već sama po sebi bila smještena u seizmički opasnom području, blizu velikih rasjednih sustava, pa potresi ondje nisu bili nepoznati. No ovaj je bio među najgorima.
