NAČIN na koji komuniciramo u ljubavnim vezama često je odraz našeg djetinjstva. Ako su roditelji bili skloni stalnim kritikama i nisu stvorili sigurno okruženje za izražavanje osjećaja, posljedice se mogu osjećati desetljećima kasnije. Osobe koje su tako odrastale sklonije su tjeskobnoj privrženosti, teže reguliraju emocije i imaju specifičan stil komunikacije.
Negativna iskustva iz djetinjstva mogu utjecati na veze, samopouzdanje i poslovni život, a najjasnije se vide u načinu na koji razgovaraju s partnerom, piše YourTango.
1. "Jesi li ljut/a na mene?"
Stalna potreba za provjerom, traženje potvrde i ispričavanje zbog vlastitih osjećaja tipični su za osobe s tjeskobnim stilom privrženosti. Uzrok je u djetinjstvu, kada su morali potiskivati emocije i pažljivo pratiti raspoloženje roditelja kako bi izbjegli kritiku. Pitanjem "Jesi li ljut/a na mene?" pokušavaju provjeriti je li partnerovo neraspoloženje usmjereno na njih.
2. "Sve sam ja kriv/a"
