ODRASTANJE uz roditelje koji su stalno emocionalno iscrpljeni može utjecati na način na koji se djeca nose s vlastitim osjećajima i odnosima s drugima. Kada roditelji zbog kroničnog umora, stresa ili sindroma izgaranja nemaju dovoljno emocionalne energije, djeca mogu razviti određene obrasce ponašanja kako bi se prilagodila takvom okruženju. Neki od njih mogu se zadržati i dugo nakon djetinjstva. Djeca emocionalno iscrpljenih roditelja često prenose ovih osam navika u odraslu dob.
1. Umanjuju vlastite osjećaje
Djeca koja osjećaju da pred roditeljima ne mogu slobodno pokazivati emocije mogu ih naučiti potiskivati ili umanjivati. Istraživanja pokazuju da djeca mogu razviti takve obrambene mehanizme kako bi izbjegla neugodne emocije i osjećala se sigurnije. U odrasloj dobi zato često govore da su dobro čak i kada nisu jer ne žele druge opterećivati svojim problemima, piše YourTango.
2. Tuđe potrebe stavljaju ispred svojih
Ako je dijete moralo biti emocionalna podrška roditelju, može se naviknuti njegove potrebe stavljati ispred vlastitih. Takva zamjena uloga može dovesti do potrebe za ugađanjem drugima i osjećaja krivnje kada osoba odluči dati prednost sebi. Zbog toga joj je često jednostavnije udovoljiti drugima nego jasno izraziti što sama želi ili treba.
