ODRASTANJE uz roditelje koji su emocionalno nedosljedni ili nedostupni može ostaviti trag koji se osjeća i dugo nakon djetinjstva. Roditelji pritom ne moraju nužno imati loše namjere. Neki se i sami nose s vlastitim traumama, problemima u odnosima ili obrascima koje su usvojili od svojih roditelja.
Djeca se takvom okruženju pokušavaju prilagoditi kako najbolje znaju. Problem je što načini ponašanja koji im u djetinjstvu pomažu da se osjećaju sigurnije kasnije mogu otežavati odnose, postavljanje granica i traženje pomoći, piše YourTango.
Teško traže pomoć
Ako dijete nauči da se na roditelja ne može uvijek osloniti, može vrlo rano početi rješavati probleme samo. Takva samostalnost na prvi pogled djeluje kao prednost, no problem nastaje kada osoba počne vjerovati da pomoć ne smije ili ne može tražiti ni onda kada joj je zaista potrebna.
U odrasloj dobi to se može pretvoriti u pretjeranu neovisnost - radije će patiti u tišini ili se povući nego riskirati novo razočaranje. Dugoročna posljedica može biti osjećaj usamljenosti, čak i kada oko sebe imaju ljude spremne pomoći.
