PORUKE koje djeca upijaju od važnih odraslih osoba tijekom odrastanja duboko ih oblikuju. Ako ih se često kritizira zbog same njihove prirode, mogu odrasti s osjećajem da su naporni i da ih drugi nikada neće u potpunosti prihvatiti. Djeca čiji roditelji redovito pokazuju ljutnju ili viču često se osjećaju kao smetnja i počinju vjerovati da zauzimaju previše prostora. Iz toga se razvijaju nesigurne odrasle osobe koje strahuju da će svojim postojanjem uvijek odbijati ljude od sebe, piše YourTango.
Krivnja zbog postojanja
Osobe koje su u djetinjstvu naučile da zauzimaju previše prostora razviju osjećaj krivnje samo zato što postoje. Budući da je nemoguće ne zauzimati prostor, osjećaju stalnu potrebu za ispričavanjem. To su prijatelji koji neprestano govore "oprosti", čak i kada nisu učinili ništa pogrešno. Tu će riječ ponavljati i kada rade nešto za sebe, a ne za druge, pa s vremenom počinju vjerovati da je svaki njihov postupak sebičan.
Potiskivanje negativnih emocija
Kada dijete nauči da mora skrivati negativne emocije, svaki osjećaj koji nije sreća stvara dojam da je "previše". Osobama koje su osjetljivije ili otvorenije iskazuju emocije u djetinjstvu se često govorilo da su previše emotivne.
