MNOGI roditelji vjeruju da su stroga pravila, čvrsta rutina i visoka očekivanja jedini put do discipline, poštovanja i uspjeha njihove djece. Društvo takve roditelje često smatra uzornima, no postavlja se pitanje gdje je granica. Kada se strogost pretvori u pretjeranu kontrolu i neprestanu kritiku, posljedice mogu biti posve drukčije od željenih.
Psihologinja Diana Baumrind još je šezdesetih godina prošlog stoljeća istraživala odgoj u izrazito strogim obiteljima, a njezini su rezultati zabrinjavajući.
Studija je pokazala da djeca odgojena pod autoritarnim roditeljskim stilom izrastaju u osobe koje su izvana poslušne, ali iznutra ostaju u emocionalnom sukobu. Izdvojena su tri uobičajena obrasca ponašanja koja takva djeca često prenose u odraslu dob.
Stalna potraga za odobravanjem
Djeca koja odrastaju u okruženju stroge kontrole uče slijediti upute umjesto da samostalno razmišljaju. Kao odrasli, oni se mogu dobro snalaziti u strukturiranim sustavima i postati vrijedni radnici. Međutim, nedostaju im liderske kvalitete i samopouzdanje. Ponekad postaju osobe koje nastoje svima ugoditi, neprestano tražeći potvrdu svoje vrijednosti od drugih.
