PRAŠKO proljeće naziv je za kratkotrajno razdoblje političkih i društvenih reformi u Čehoslovačkoj 1968. godine, koje je predvodio Aleksandar Dubček. Sve je započelo njegovim izborom za prvog tajnika Komunističke partije 5. siječnja 1968., a završilo invazijom sovjetskih i savezničkih trupa u noći s 20. na 21. kolovoza iste godine.
U tih nekoliko mjeseci otvorila se nada da bi se socijalizam mogao reformirati i približiti demokratskim vrijednostima, no ta je nada ubrzo ugušena tenkovima Varšavskog pakta.
Korijeni promjena: postupna liberalizacija i kulturni zamah
Praško proljeće nije nastalo iznenada. Još tijekom 1960-ih u Čehoslovačkoj se osjećalo popuštanje rigidne staljinističke kontrole. Pojavljivale su se prve kritike u kulturnim krugovima, a osobito su važni bili Kongres pisaca 1967. i istupi intelektualaca poput Milana Kundere i Ludvíka Vaculíka. Oni su tražili veću slobodu izražavanja, manje cenzure i otvoreniju društvenu klimu. Takvi su zahtjevi stvorili podlogu za reforme koje je uskoro pokušao provesti Dubček.
"Socijalizam s ljudskim licem"
