SPOSOBNOST samokontrole, prilagodbe i umirivanja razvija se postupno, kroz odnose s drugima, životna iskustva i uz stalnu pomoć odraslih. Djeca, naime, još ne mogu regulirati svoje emocije na način na koji to čine odrasli, jer samoregulacija nije vještina s kojom se rađaju, već sposobnost koju tek trebaju usvojiti.
To ipak ne znači da bi roditelji trebali prihvaćati baš svako ponašanje. Važno je razlikovati samu emociju, koju dijete još uvijek teško kontrolira, od načina na koji je pokazuje. Ljutnja je dopuštena, ali udaranje, vrijeđanje ili uništavanje stvari zahtijevaju postavljanje jasnih granica i postupno učenje drugačijih reakcija. Djeca ne uče kontrolirati ljutnju tako da je nikada ne osjete, nego tako da uz smirenu odraslu osobu polako otkrivaju što s tim osjećajem mogu učiniti.
Mozak se još razvija
Dječji mozak, osobito u mlađoj dobi, nema jednake kapacitete za samoregulaciju kao mozak odrasle osobe. Kada dijete preplavi ljutnja, dio mozga zadužen za smirivanje i kontrolu ponašanja još nije dovoljno razvijen. Zbog toga dijete često reagira impulzivno, prije nego što uopće stigne razmisliti o posljedicama.
Ne prepoznaje i ne imenuje osjećaje
