NORVEŠKA je tijekom svoje povijesti često mijenjala svoje kraljeve. U vrijeme Napoleona bila je čvrsto pod danskom upravom, no kada je bilo vrijeme da se kroji nova Europa, 1815. godine postala je dio Švedskog Kraljevstva. Svoju je neovisnost proglasila 13. kolovoza 1905. godine kada je bilo jasno da je unija mrtva. Neovisnost je ostvarena bez vojne intervencije Švedske, premda su vlasti iz Stockholma već naredile mobilizaciju.
Švedska stečevina nakon Napoleona
Nakon što je poražen Napoleon Švedska je inzistirala da norveška regija postane dio njezine države kako bi se kaznilo Dansku koja je podupirala Napoleona (premda su u tom vremenu svi poduprli Napoleona na kraći ili duži period). Tako je Norveška postala dio Švedske, što je odmah rezultiralo nemirima u Oslu i ostalim gradovima.
Švedsko je vodstvo uspjelo smiriti situaciju te dozvoliti Norvežanima da zadrže svoj ustav, svoju vojsku, a njegova moć tamo bi bila ograničena. Započela je mirna integracija Norveške u švedsku državu te doba mira i prosperiteta.
Tijekom 19. stoljeća odnosi između norveške i švedske vlade postajali su sve bolji. Švedska je često dopuštala Norveškoj dodatne ustupke koje je zemlja tražila. Promijenjene su carine kako bi Norveška mogla lakše izvoziti ribu, povećana je norveška vojska te bi svakih par godina Norvežani dobili što su i tražili.
