ERWIN Rudolf Josef Alexander Schrödinger bio je austrijski teoretski fizičar iz prve polovine 20. stoljeća. Najpoznatiji je po svojim doprinosima razvoju kvantne mehanike, posebice po Schrödingerovoj jednadžbi te misaonom eksperimentu Schrödingerova mačka.

Rođen je u Beču kao sin jedinac Rudolfa Schrödingera i Georgine Emiline Brende. Njegov otac bio je vlasnik tvornice linoleuma i strastveni botaničar, dok je majka bila kći profesora kemije Alexandra Bauera. Obitelj je bila intelektualno orijentirana, što je potaknulo Erwinov interes za znanost od malih nogu. Obrazovao se kod kuće do 11. godine, nakon čega je upisao gimnaziju u Beču. Od 1906. do 1910. studirao je fiziku na Sveučilištu u Beču, gdje je i doktorirao.

Akademska karijera

Nakon doktorata Schrödinger je radio kao asistent na tom sveučilištu. Tijekom Prvog svjetskog rata služio je na talijanskom frontu. Poslije rata predavao je na raznim europskim sveučilištima, uključujući one u Zürichu, Berlinu i Grazu. Godine 1926. razvio je valnu jednadžbu, poznatu kao Schrödingerova jednadžba, koja opisuje kako se kvantno stanje fizičkog sustava mijenja tijekom vremena. Za taj rad dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1933. godine.

Schrödinger je bio poznat po svojoj nekonvencionalnoj privatnoj situaciji; uz suprugu Anny, održavao je veze i s drugim ženama, što je izazivalo kontroverze u akademskim krugovima. Njegov osobni život, zajedno s protivljenjem nacizmu, otežao mu je pronalazak stalnog zaposlenja u Njemačkoj 1930-ih.