DANAS se na Mont Blanc svake godine pokušavaju popeti tisuće ljudi, opremljeni derezama, cepinima, užadi i modernom odjećom. Kada su Jacques Balmat i Michel-Gabriel Paccard 8. kolovoza 1786. krenuli prema njegovu vrhu, nisu imali gotovo ništa od opreme koju danas smatramo standardnom. Njihov uspjeh zato se smatra jednim od najvažnijih trenutaka u povijesti alpinizma.
Planina na koju se nitko nije uspio popeti
Mont Blanc, najviši vrh Alpa i zapadne Europe, stoljećima nije bio mjesto koje je privlačilo ljude željne rekreacije. Visoke planine uglavnom su smatrane opasnim i negostoljubivim područjima, a ledenjaci iznad Chamonixa izazivali su strah lokalnog stanovništva.
Situacija se počela mijenjati tijekom 18. stoljeća, kada su znanstvenici i istraživači počeli pokazivati sve veće zanimanje za Alpe.
Među njima je bio švicarski prirodoslovac Horace-Bénédict de Saussure. Nakon posjeta Chamonixu 1760. godine toliko ga je zainteresirao Mont Blanc da je ponudio novčanu nagradu onome tko pronađe put do njegova vrha.
