PREDODŽBA o takozvanom sindromu jedinca već se dugo povezuje s raznim negativnim osobinama, poput sebičnosti, razmaženosti ili usamljenosti. Ipak, znanstvenici ističu da takve tvrdnje nemaju čvrsto uporište te da odrastanje bez braće i sestara ne određuje djetetov karakter ni buduće odnose. Na odluku o broju djece danas utječu brojni čimbenici, od životnih okolnosti do financijskih mogućnosti, no mitovi o jedincima i dalje su vrlo rašireni, piše Upworthy.
Psihologija protiv stereotipa
Ovakvi stereotipi nisu novost. Još 1896. godine rana psihološka istraživanja opisivala su djecu bez braće i sestara kao "ljubomornu, sebičnu, egoističnu, ovisnu, agresivnu, dominantnu ili svadljivu" zbog pažnje koju dobivaju. Moderna istraživanja, međutim, pokazuju da to nije istina. Studija objavljena 2020. u časopisu Personality and Individual Differences otkrila je da nema razlike u razini arogancije, osjećaja privilegiranosti ili narcisoidnih sklonosti između jedinaca i djece s braćom i sestrama.
Psiholozi koji odbacuju tezu o štetnosti odrastanja bez braće i sestara ističu jednu veliku prednost: takva djeca opuštenije razgovaraju s odraslima. Dr. Allen Masry za Newsweek objašnjava da jedinci "češće komuniciraju s odraslima", zbog čega se u njihovom društvu osjećaju ugodno od najranije dobi.
