SINDROM "praznog gnijezda" u popularnoj psihologiji često se opisuje kao krizno razdoblje za roditelje, osobito majke, nakon što se odrasla djeca isele iz roditeljskog doma. Ipak, taj se koncept, slično kao i "kriza srednjih godina", uglavnom ne temelji na znanstvenim dokazima. Iako je jedna studija iz 2000-ih zabilježila "sindrom praznog gnijezda", takvo je iskustvo imala tek specifična manjina roditelja.
Porijeklo ideje o praznom gnijezdu
Ostaje pitanje zašto je pojam "praznog gnijezda" stekao negativne konotacije. Ptice, na kraju krajeva, ne doživljavaju slom kada njihovi ptići odlete; za njih je to, pretpostavlja se, znak uspjeha.
Kako piše Psychology Today, teorija se povijesno oslanjala na ideju da će majke, u doba prije nego što su obitelji s dva zaposlena roditelja postale norma, gubitkom roditeljskih obveza izgubiti i životni smisao. Takvo je stajalište bilo u skladu sa sociološkom "teorijom uloga", koja tvrdi da dobrobit pojedinca ovisi o njegovu društvenom položaju. Gubitak uloge stoga znači i gubitak dobrobiti.
No, čak ni u vremenima tradicionalnijih ženskih uloga nije bilo puno dokaza koji bi potvrdili da je odlazak djece negativan događaj. Prema teoriji "obiteljskog životnog ciklusa", zadovoljstvo u braku opada s rođenjem djece i ostaje nisko sve dok se ona ne odsele, kada ponovno raste.
