JEDNA od najljepših i istodobno najtežih strana roditeljstva jest promatrati kako dijete koje ste stvorili uči funkcionirati bez vas. Sve počinje malim stvarima: jednog dana sami dohvate kutiju pahuljica s police, zatim im više ne treba pomoć oko zadaće. Te prekretnice postaju sve veće, sve do trenutka kada stojite pred kućom i gledate ih kako s prijateljima odlaze automobilom. Tada pomislite da vas osoba koja je ovisila o vama veći dio svog života zapravo više ne treba.
Iako je neovisnost djeteta cilj kojem svaki roditelj teži, postavlja se pitanje zašto taj prijelaz često prati osjećaj potpune iscrpljenosti i tuge. Da bismo razumjeli zašto se roditelji tako osjećaju, korisno je analizirati proces sa znanstvenog stajališta. Psiholozi i psihoterapeuti za Scary Mommy objašnjavaju što se događa u mozgu kada uloga roditelja kao stalnog skrbnika završi.
Nije riječ samo o osjećajima
Postoji jasna neurološka komponenta jer je mozak godinama, pa i desetljećima, bio programiran za jedan specifičan zadatak. Taj se program ne gasi automatski samo zato što je posao, uvjetno rečeno, gotov.
"Roditeljstvo mijenja mozak i prije rođenja djeteta", kaže Cheryl Groskopf, terapeutkinja iz Los Angelesa. "Jačaju dijelovi mozga odgovorni za prepoznavanje prijetnji, empatiju i čitanje tuđih emocija. Amigdala, koja traži opasnost, postaje osjetljiva na dječji plač i potrebe. Prefrontalni korteks postaje učinkovitiji u prepoznavanju stresa i brzom reagiranju."
